Rijeka Krka

Rijeka Krka pjena

 

Zemljopisni položaj

Rijeka Krka nalazi se u Dalmaciji, na području Šibensko-kninske županije, između ravnokotarskog prostora, zaravni rijeke Čikole i Dalmatinske zagore.

Sa zapada, sjevera i istoka rijeku Krku nadvisuju planinski masivi Velebita, Dinare, Svilaje i Mosora. Uokvirena je trokutom gradova Knin-Zadar-Split, a okosnica joj se pruža pravcem Knin-Drniš-Šibenik.

U reljefu oko Krke ističu se planinski zid na sjeveru koji tvore Dinara, Uilica i jugoistočni ogranci Velebita, poljske udoline (Kninsko, Kosovo i Petrovo polje), vapnenačke zaravni (sjevernodalmatinska, kistanjska i zaravni oko Krke i Čikole) i kanjoni s tokovima Krke, Krčića i Čikole. Između poljskih udolina i zaravni smještena je planina Promina.

Rijeka Krka izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina, podno 22 m visokog Topoljskog slapa, a utječe u Jadransko more pokraj Šibenika. Duga je 72,5 kilometra, od čega slatkovodni dio 49 km, a bočati 23,5 km. Ukupni pad toka je 224 metara. U slatkovodnom dijelu toka Krka prima pet pritoka: Krčić (10,5 km), Kosovčicu (12,5 km), Orašnicu (5,3 km), Butišnicu (39 km) i Čikolu s Vrbom (37,8 km), a u potopljenom dijelu ušća rijeku Guduču (7 km). Hidrogeološki slijev rijeke Krke prekriva površinu od 2 500 do 2 650 km2. Srednji godišnji protok Krke preko Skradinskog buka je oko 55 m3/s, a dnevni protok varira od 5 do približno 565 m3/s.

 

Geološka obilježja i nastanak rijeke Krke

Zahvaljujući stalnom procesu osedravanja, rijeka Krka je kao krški fenomen neprocjenjiv poklon prirode čovjeku.

Današnji izgled kanjona Krke rezultat je tektonskih pokreta i površinskih procesa okršavanja u karbonatnim naslagama. Nakon würmske oledbe u pleistocenu zbog općeg otapanja ledene kore na planetu Zemlji došlo je do dizanja razine mora te potapanja današnje jadranske obale. U to vrijeme oblikovan je i estuarij rijeke Krke od Šibenika do Prokljanskog jezera. Stvaranjem sedrenih naslaga u poslijewürmskom razdoblju počinje izdizanje Skradinskog buka, Roškog slapa i ostalih slapova duž vodotoka Krke te stvaranje Visovačkog jezera i ostalih nakupina vode u kanjonskim dijelovima današnje Krke. Umjetnim putem nastalo je samo jezero Brljan radi akumulacije vode za rad hidroelektrane Miljacka.

 

 

Hidrogeološka obilježja, izvori i podrijetlo voda

Vodom je najbogatije Kninsko polje, na čijem se rubu nalazi izvor rijeke Krke, u špilji podno Topoljskog slapa, na 224 m nadmorske visine.

U slijevnom području rijeke Krke izdvajaju se slijevovi Butišnice, Krčića, Kosovčice, Orašnice, Čikole, Guduče i, kao prostorno najveći, izravni slijev rijeke Krke. Osim tih voda, slijevu rijeke Krke pripadaju ponorne vode jugoistočno od Grahova u Bosni i Hercegovini i podzemne vode uzvodnog dijela doline rječice Vrbe, pritoke Čikole. U slijevu rijeke Krke uočavaju se tri područja: planinsko, polja i zaravni. Planinsko područje obuhvaća sjeveroistočni dio slijeva gornjeg toka rijeke Krke. Polja obuhvaćaju srednji dio slijeva, a znatnije su površine četiri polja: Plavno, te Kninsko, Kosovo i Petrovo polje. Vodom je najbogatije Kninsko polje, na čijem se rubu nalazi izvor rijeke Krke, u špilji podno Topoljskog slapa, na 224 m nadmorske visine. U Kninskom polju, u prva 4 kilometra toka, rijeka Krka prima glavninu svojih pritoka. Prvi znatniji lijevi pritok je Kosovčica, a desni Orašnica. Nizvodno od ušća Orašnice, nakon što napusti Kninsko polje, s desne strane u Krku utječe njezina najizdašnija pritoka, Butišnica. Petrovim poljem protječe rijeka Čikola, posljednja pritoka u slatkovodnom toku Krke, čije se ušće nalazi iznad Skradinskog buka. Najizdašniji izvori uzduž kanjona rijeke Krke jesu Miljacka i Jaruga, a u kanjonu rijeke Čikole izvor Torak. Izvor Miljacka, na desnoj obali Krke, izravna je veza između Zrmanje i Krke i jedinstven hidrogeološki fenomen. Nizvodno od Skradinskog buka tok Krke pod utjecajem je mora, a izvori su bočati. Jedina veća pritoka u donjem dijelu potopljenog ušća Krke je Guduča.

 

Klima

Područje Šibenika izravno je obasjano sunčevim zrakama te se ubrajaju u najsunčanije predjele Hrvatske.

Utjecaj mora dolinom rijeke Krke prodire duboko u kopno i znatno utječe na klimatske prilike gornjeg toka i izvorišta. Dalje od ušća utjecaj mora slabi pa je srednja godišnja temperatura zraka u Šibeniku oko 15o C a u Kninu 13o C. Srednja temperatura zraka najhladnijeg mjeseca (siječanj) u Šibeniku je oko 7o C, u Kninu oko 5o C, a najtoplijeg (srpanj) u Šibeniku je oko 25o C, u Kninu oko 23o C. Apsolutno najviša temperatura zraka zabilježena u Šibeniku iznosila je 39,2o C, u Kninu 39,6o C, dok je najniža u Šibeniku iznosila –10,2o C, u Kninu –18,3o C. Godišnje se može očekivati nešto više od 100 vedrih i oko 90 oblačnih dana. Područje Šibenika izravno je obasjano Sunčevim zrakama oko 2 600 sati, a područje Knina oko 2 400 sati, te se ubrajaju u najsunčanije predjele Hrvatske. Godišnja količina oborina u Šibeniku je oko 809 mm, u Kninu oko 1078 mm, a najobilatije su u hladnijem dijelu godine, u razdoblju od listopada do veljače. Najmanje oborina ima ljeti, posebno u srpnju, kada u Šibeniku prosječno padne oko 30, a u Kninu 46 mm oborina. Snijeg je na ovom području vrlo rijetka pojava, osobito uz more. Srednja relativna vlažnost u Kninu je 67%, u Šibeniku 57%. Uz dolinu rijeke Krke prevladavaju vjetrovi hladnog polugodišta: sjeveroistočnjak – bura i jugoistočnjak – jugo. Bura je izrazita na cijelom području, a jugo samo u donjem toku rijeke Krke. Ljeti, za vedra vremena, razvija se blagi danji vjetar, maestral, iz zapadnog ili jugozapadnog smjera.