Pakoštane | Povijest
Home » Okruženje » Općina Pakoštane » Pakoštane » Pakoštane | Povijest
Naziv Pakoštane javlja se tek od 16. stoljeća, od kada se postupno gubi ime Zablaće. Pakoštane se prvi put spominju kao “villa vocata Pachoschiane” – 15. listopada 1450. godine. Još se 1498. godine spominje župnik u Zablaću, a već 1509. godine (17. travnja) sudac u Pakoštanima.
Pakoštane su utemeljene u prvom desetljeću 15. stoljeća. Za vrijeme hrvatsko – ugarskih kraljeva naselje se zvalo Pakosene. U ispravama iz godine 1450. bilježi se naziv Pachoschiane, a iz godine 1503. Pacoschiane. Kasnije se spominje naziv Pakošćane, koji je temeljen na čakavskom izgovoru. Današnji naziv je štokavska izvedenica.
Pakoštane su u 15. i 16. stoljeću više puta stradale od Turaka. Prema Jeliću područje Pakoštana je dva puta opustošeno krajem 15. stoljeća – nešto prije 1495. godine i 1499. godine. Sljedeći put stradavaju 1521. godine kada su bile opljačkane, a stanovništvo se bilo sklonilo na obližnje otoke Vrgadu i Pašman. Međutim, očito je da se barem dio stanovništva ubrzo vratilo u mjesto, jer je prema popisu stanovništva Pakoštane zajedno sa Zablaćem brojilo 164 stanovnika. Pakoštane su ponovno stradale na početku Ciparskog rata (1570. godine), kada su napuštene od stanovnika. Zablaće je stradalo tri godine poslije (1573. godine). Stanovništvo Zablaća je najvećim dijelom izbjeglo u Pakoštane, međutim, pouzdano se zna da se tu vrlo kratko zadržalo. Naime, Pakoštane se obnavljaju 1597. godine, a do tada su prema zadarskom knezu Michielu “villaggio dishabitato” – nenastanjeno (napušteno) selo.
Pakoštane su bile feud, koji je dodijeljen zadarskoj obitelji Karnarutić 1446. godine zbog zasluga učinjenih Mletačkoj Republici. Upravo je obitelj Karnarutić dala fortificirati Pakoštane, odnosno opasati naselje zidovima. Zadaća je bila povjerena dvanaestorima obiteljima – šest iz Biograda, četirima iz Zlosela (Pirovca) i dvijema iz Murtera. Pravo nad Pakoštanima s obitelji Karnautić (preko ženske loze) je prešlo na obitelj Senjanović iz Biograda.
Pakoštane su se nakon fortifikacije razvile u naselje. Broj stanovnika se postupno povećavao do početka Kandijskog rata. Međutim, tada je generalni providur Foscolo naredio da se Pakoštane poruše, a stanovništvo skloni na obližnje otoke. Muškarci, sposobni za borbu, bili su poslani da pojačaju obranu Biograda.
Prema predaji prigodom borba s Turcima pučanstvo se sklanjalo na obližnji otočić Babuljaš, a sposobni za borbu ostali su braniti se iza zida.
O Pakoštanima u razdoblju od 15. do 17. stoljeća govori vrlo mali broj povijesnih izvora. Najznačajniji izvori u stvari su apostolski vizitatori Valier i Priuli te zadarski nadbiskup Ivan Parzago. Na osnovi njihovih vizitacija donekle je moguće pratiti povijesna zbivanja i utvrditi određene orijentire u vremenu. Međutim, oni su u prvom redu pozornost davali crkvenim prilikama.
Među kulturno-povijesnim znamenitostima u Pakoštanima ističu se crkve: crkva Sv. Justina, nalazi se na istoimenom otočiću ispred samog mjesta, na otočiću je i staro groblje. Sagrađena je 1794. godine. crkva Sv. Mihovila, stara župna crkva sagrađena je 1694. godine, oko nje se nalazilo i groblje. Uzašašće Gospodinovo, sadašnja župna crkva, izgrađena je od kamena 1906. godine na prostoru stare župne crkve, uz sv. Juštinu najprepoznatljiviji simbol Pakoštana. Crkva Sv. Roko, sagrađena u 18. stoljeću, za vrijeme komunizma preuređena je u skladište.